|
| |
| |
| |
| |
| |
| ZA[TO TOLIKO MNOGO
SEKTE? Za{to ima toliko mnogo sekte u kr{}anstvu? Njihov broj ra|a prezir kod nevjernika i stvara tugu predanima. Kad su apostoli ra{irili Kristovo u~enje, kr{}anstvo je po~elo s jednom jedinom 'sljedbom' za koju se govorilo 'da joj se posvuda proturje~i' (Djela 28:22). Ako su nauci dr`ani od njenih ~lanova ostali isti kakvi su bili dani od prvih u~itelja, postojala je bar mogu}nost da je mogla i dalje nastaviti da bude jedna 'sekta'. Ali pretpostavimo da su uvedeni novi nauci, stare rije~i su upotrijebljene da odjenu nove ideje i jedna strana filozofija je udru`ena s izvornim u~enjem? Nije li jasno da }e biti natezanja izme|u novih i starih vjerovanja? Otvorit }e se put za sve vrste idejnih kombinacija i izmi{ljavanja novih teorija da se izglade proturje~ne stvari. Kao rezultat, razli~ite grupe }e se sve vi{e i vi{e razilaziti dok se ne razdvoje u zasebnim crkvama i vje~noj neslozi. Op}enito i jednostavno re~eno, to je otprilike ono {to se dogodilo kr{}anstvu. Promjene su dolazile ~ak i u apostolskim danima, jer nalazimo Pavla gdje se uporno protivi idejama koje bi u~inile uskrsnu}e mrtvih nepotrebnim (1Korin}anima 15:12,20). Na koncu svog `ivota, Pavao se jo{ uvijek borio s onima 'koji zastrani{e od istine tvrde}i da je uskrsnu}e ve} bilo' (2Tim.2:18). Postojala je silna mogu}nost, bez daljnega, da je jedini nauk koji je mogao istisnuti vjerovanje u budu}em uskrsnu}u bio gr~ki nauk da je du{a besmrtna i stoga joj ne treba nikakvo uskrsnu}e iz groba. Pavla je to silno brinulo, jer u~inci toga su bili kobni. 'Nekima (je) prevra(tilo) vjeru' a {to se ti~e budu}nosti on je shvatio da }e 'kao rak-rana ...grizati' (2Timoteju 2:17). U nekim od njegovih ranijih pisama Pavao je rekao da }e do}i do otpadanja i da je 'otajstvo bezakonja ve}... na djelu' (2Solunjanima 2:3,7). On je rekao Efe`anima: 'a izme|u vas }e samih ustati ljudi koji }e iskrivljavati nauk' (Djela 20:30). U oba svoja pisama Timoteju pisao je o vremenu kada }e 'neki otpasti od vjere' (1Tim.4:1) i kada 'ne}e podnositi zdrava nauka'... ve} }e 'od istine... uho odvra}ati, a bajkama se priklanjati'. Kako 'im godi u{ima', on re~e, oni '}e sebi po vlastitim po`udama nagomilavati u~itelje' (2Tim. 4:3-4). Niti je Pavao bio osamljen u tome. Petar je rekao, 'i me|u vama (}e) biti la`nih u~itelja, onih koji }e prokrijum~ariti pogubna krivovjerja' (2Petrova 2:1). Ivanova pisma, pisana u njegovoj dubokoj starosti na koncu prvoga vijeka, bila su naveliko posve}ena borbi u~enju koje je ve} prevladavalo. Mnogi su 'la`ni proroci (ili u~itelji) izi{li u svijet', rekao je (1Ivanova 4:1). 'Jer izi|o{e na svijet mnogi zavodnici' (2Ivanova 7). Nukao je vjernike da isku{avaju one koji im dolaze kao u~itelji (ili, njegovim vlastitim izrazom, da 'provjeravaj(u) duhove'), a jedini uzor s kojim su se mogli isku{ati bila je Rije~ koju je Bog ve} dao pomo}u Svoga Svetog Duha - to jest, Pismo. ^ak i u danima apostola, kada su se mogli pozivati samo na pisanja kojih sad nazivamo Stari zavjet, @idovi u Bereji su bili nazvani 'plemenitiji' jer su 'danomice istra`ivali Pisma' da vide jesu li stvari koje su im govorili Pavao i Sila takve (Djela 17:11). I kad su u ranija vremena @idovi tra`ili op}iti s mrtvima praksama poput onih od dana{njeg spiritizma, Izaija je pokazao k jedinom istinskom izvoru za istra`ivanje: 'ne treba li narod da pita Boga svojega?... Zakon i svjedo~anstvo tra`ite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore' (Izaija 8:19-20). Jer 'nikada proro{tvo ne bŸ ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili' (2Petrova 1:21). Otkako je nastala dioba jer su ljudi po~eli govoriti la`ne stvari "da bi odvukli u~enike za sobom" (Djela 20:30), jedini put ka jedinstvu jest vra}anje "vjer(i) koja je jednom zauvijek predana svetima" (Juda 3). Danas se ~ine velike napore u postizanju jedinstva, izme|u razli~itih crkva i sekta sa potapanjem razlike, i dok takve napore mogu ishoditi u organizaciju zadovoljavuju}a za ~ovjeka, ona ne mo`e biti prihvatljiva Bogu. Jedino jedinstvo prihvatljivo Bogu je ono opisano od Pavla: "Jedno tijelo i jedan Duh - kao {to ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju (Efe`anima 4:4-6). Najve}a potreba danas jest vra}anje ovoj jednoj vjeri, vjeri propovijedanoj od Krista i njegovih apostola. Cilj ne treba biti {irenje puta ve} nala`enje uske staze. "Jer {iroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u @ivot i malo ih je koji ga nalaze" (Matej 7:13,14). KAKVU NADU IMA[? Mo`da }e{ imati pote{ko}e u izra`avanju bilo kakve odre|ene nade koju mo`e{ imati oko budu}nosti. Mo`da ne razmi{lja{ dovoljno ~esto o njoj ili razgovara{ o tome sa prijateljima. Ipak odre|ene obavijesti o budu}nosti se mogu dobiti u biblijskim stranicama. Mo`e{ pomisliti da nije va`no da li zna{ o biblijskoj nadi ili ne, tako dugo dok poku{ava{ slijediti op}enito prihva}enih pravila dobrog `ivota. Ako je tako, ~ini{ kobnu pogre{ku. Nada izlo`ena pred nama u Bibliji o budu}em dobru snadbjevenog od Boga je obznanjeno ~ovjeku da prihvati s revno{}u i iskrenos}u. Bogu se ne mo`e udovoljiti bezbri`nom ravnodu{no{}u o onome {to je On obe}ao, niti }e On udijeliti Svoj dar budu}eg `ivota ondje gdje ljudi nisu zainteresirani u Njegovu cilju. Pomno razmotri slijede}ih ~injenica:- 1. Spasenje ovisi o na{em prihva}anju i trajnom dr`anju nade propovijedana od apostola: "u nadi smo spa{eni" (Rimljanima 8:24). Kristova "smo ku}a mi AKO sa~uvamo smjelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6). "Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evan|elja" (Kolo{anima 1:23). Evan|elje je "snaga Bo`ja na spasenje svakomu tko vjeruje" (Rim.1:16). 2. Ima samo jednu nadu izlo`enu u apostolskom u~enju a ne nekoliko razli~itih ili opre~nih nada: "pozvani (ste) na jednu nadu svog poziva' (Efe`anima 4:4). "nad(u) evan|elja" (Kolo{anima 1:23). "i{~ekuju}i bla`enu nadu" (Titu 2:13). za koju "ste ve} ~uli u Rije~i istine - evan|elju" (Kolo{anima 1:5). "navje{}uje li vam tko neko evan|elje mimo onoga koje primiste, neka je proklet" (Gala}anima 1:9). 3. Ta jedna nada je nada Izraela, ili nada utvr|ena u `idovskom narodu, godinama prije nego se pojavio Krist, s obe}anjima danim ocima toga naroda: "zbog nade Izraelove nosim (Pavao) ove verige" (Djela 28:20). Isus Krist je do{ao "da ispuni obe}anja dana ocima" (Rimljanima 15:8). "njihov(a (Izraelaca) su)... obe}anja" (Rimljanima 9:4). "spasenje dolazi od @idova" (Ivan 4:22). 4. Ova nada predstavlja o~ekivanje odre|enih dobrih budu}ih stvari, nadu u mo} Bo`jeg obe}anja, Kojega po{tujemo s vjerovanjem u Rije~i Njegovoj: "vjera je... uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo" (Hebrejima 11:1). "savr{eno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista" (1Petrova 1:13). "jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budu}i tra`imo" (Heb.13:14). "vjerom oja~a(ni da damo) slavu Bogu, posve uvjeren(i) da on mo`e u~initi {to je obe}ao" (Rimljanima 4:20,21). 5. Uklju~uje nadu vje~noga `ivota i ba{tinjenje kraljevstva Bo`jeg: "u nadi `ivota vje~noga {to ga, prije vremenã vjekovje~nih, obe}a Bog, On koji ne la`e" (Titu 1:2). "A ovo je obe}anje koje nam on obe}a: `ivot vje~ni" (1Ivanova 2:25). "ba{tinici Kraljevstva {to ga je obe}ao onima koji ga ljube" (Jakov 2:5). "Tako }e vam se bogato osigurati ulazak u vje~no kraljevstvo Gospodina na{ega i Spasitelja Isusa Krista" (2Petrova 1:11). "Do|ite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u ba{tinu Kraljevstvo" (Matej 25:34). 6. Bez vjerovanja toga - srda~nog i radosnog vjerovanja - ne mo`emo biti spa{eni: "bez vjere (koja je uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo - vidi stih 1) nemogu}e je omiljeti Bogu" (Hebrejima 11:6). "Tko uzvjeruje... spasit }e se" (Marko 16:16). "I tko god ima tu nadu u njemu, ~isti se" (1Ivanova 3:3). Mi moramo "sa~uva(ti) smjelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6). "Ta u nadi smo spa{eni" (Rimljanima 8:24). Da rezimiramo, mi mo`emo re}i da je istinska nada "nada evan|elja". Evan|elje koje je Krist propovijedao se ticalo kraljevstva kojeg }e urediti na zemlji nakon svog obe}anog povratka s neba. Oni koji se nadaju nagradi na nebo nakon smrti su potpuno zastranjeni od biblijskog nauka. Isus tra`i da vjerujemo i prihvatimo srcem istinsku nadu koju je propovijedao. To, ponavljano nam se govori u Novom zavjetu, je bilo evan|elje (ili blagovijest) Bo`jeg kraljevstva. Obe}anje Novoga zavjeta jest da oni koji su kr{teni u tom evan|elju }e biti uskri{eni od mrtvih o Gospodinovu povratku, zatim su|eni, i ako zaslu`ni, primit }e dar vje~noga `ivota i ba{tiniti kraljevstvo koje }e se urediti na ovoj zemlji. To }e biti veliko ostvarenje Istinske Nade Evan|elja. |