7.3 Hristovo mesto u Božijem planu

Bog ne odlučuje o Svojim planovima podsticajem trenutka, praveći dodatne delove u Svojoj nameri kako vreme prolazi u ljudskoj istoriji. Bog je imao potpuni plan formuliran u samom početku stvaranja (Jv.1:1). Njegova želja da ima Sina je stoga bila u Negovom planu od početka. Celi Stari zavet otkriva razne aspekte Božijeg plana spasenja u Hristu.

Mi smo često pokazivali da preko obećanja, proroštva proroka, i vrsti Zakona Mojsijeva, Stari zavet je uvek otkrivao Božiju nameru o Hristu. Zbog Božijeg znanja da će imati Sina doveo je On stvaranje u postojanje (Jev.1:1,2 grčki tekst; "po" je u A.V. bolje preveden "zbog"). Zbog Hrista su godine ljudske istorije dopuštene od Boga (Jev.1.2 grč.tekst) .Sledi da je Božije otkrivenje čoveku kroz godine, zapisano u Starom zavetu, puno preporuka o Hristu.

Hristovu nadmoć i njegovu ogromnu i osnovnu važnost Bogu nam je teško potpuno shvatiti. Stoga istina je reći da je Hrist postojao u Božijem umu i nameri od početka, iako je jedino došao u fizičko postojanje svojim rođenjem od Marije. Jev.1:4-7,13,14, ističe da Hrist nije bio anđeo; dok je u svom smrtnom životu bio manji od anđela (Jev.2:7), on je bio uzvišen u daleko veću čast od njih budući da je bio Božiji 'Jednorođeni Sin' (Jv.3:16). Mi smo ranije pokazali da je jedini oblik postojanja naučavan u Pismu postojanje u telesnom obliku, stoga Hrist nije postojao kao 'duh' pre svog rođenja. 1Pet.1.20 rezimira stanje: Hrist "koji je pre postanka sveta bio predodređen, a na kraju vremena objavljen radi vas". Isus je bio središnji stub evanđelja, "koje je Bog unapred obećao preko svojih proroka u Svetim pismima a koje govori o njegovom Sinu, po telu rođenom iz Davidovog potomstva, po Duhu svetosti postavljenom za Sina Božijeg u sili – od uskrsa iz mrtvih" (Rim.1:1-4).

Ovo rezimira Hristovu istoriju:-

1.      Obećan u Starom zavetu – tj. u Božijem planu;

2.      Stvoren kao fizička osoba preko devičanskog rođenja, kao seme Davidovo;

3.      Zbog svog savršenog karaktera ("Duhu posvetitelju"), pokazanog za vreme njegova smrtna života

4.      Bio je vaskrsnut, i opet javno proglašen Sinom Božijim s duhom darivanim propovedanju apostola.

BOŽIJE PREDZNANJE

Nama će uveliko pomoći u razumevanju kako je potpuno Hrist bio u Božijem umu od početka, dok nije fizički postojao, ako se složimo s činjenicom da Bog zna sve stvari koje će biti u 'budućnosti'; On ima potpuno 'predznanje'. Bog može stoga govoriti i misliti o stvarima koje ne postoje, kao da jesu. Tako celokupno je Njegovo znanje o budućnosti. Bog "zove da bude ono što nije" (Rim.4:17). On može stoga objaviti od početka "kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja" (Is.46:10). Zato, Bog može govoriti o mrtvima kao da su živi, i može govoriti o ljudima kao da su živi prije rođenja.

"Savjet", ili reč Božija, je prorekla Hrista od početka; on je uvek bio u Božijoj nameri ili "volji". Bilo je stoga sigurno da će Hrist u neko vreme biti fizički rođen; Bog će ispuniti Svoju izjavljenu nameru o Hristu. Sigurnost Božijeg predznanja je stoga odražena u sigurnost Njegove reči. Biblijski jevrejski ima 'proročki perfekat' vreme, koje koristi prošlo vreme za opisivanje budućih događaja koje je Bog obećao. Tako David reče, "ovo je kuća Gospoda Boga" (1Dnev.22:1), kad je hram bio tek obećan od Boga. Takva je bila njegova vera u toj reči obećanja da je David upotrebio sadašnje vreme da opiše buduće stvari. Pismo obiluje primerima o Božijem, predznanju. Bog je bio tako siguran da će On ispuniti obećanja Abrahamu, da mu je rekao: "sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu" (1Moj.15:18) u vreme kada Abraham nije imao semena. Za vreme ovog istog perioda prije no je seme (Isak/Hrist) rođeno, Bog je dalje obećao: "jer sam te učinio ocem mnogih naroda" (1Moj.17:5). Zaista, Bog "zove da bude ono što nije".

Tako Hrist govori za vreme svog službovanja kako je Bog sve "predao u ruku njegovu" (Jv.3:35), premda ovo onda nije bio slučaj. "(Hristu) pod noge sve podloži… Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo" (Jev.2:8).

Bog je govorio o Svom planu spasenja preko Isusa kroz "usta svetih proroka svojih odvijeka" (Lk.1:70). Jer su bili tako usko povezani s Božijim planom, za ove se ljude govori kao da su doslovno postojali od početka, iako ovo očito nije bio slučaj. Umesto toga, mi možemo reći da su proroci bili u Božijem planu još od početka. Jeremija je glavni primer. Bog mu je rekao: "Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego iziđe iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te" (Jer.1.5). Tako je Bog znao sve o Jeremiji čak i prije stvaranja. Na ovaj način može Bog govoriti o persijskom kralju Kiru prije vremena njegovog rođenja, koristeći govor koji implicira da je on bio tada u postojanju (Is.45:1-5). Jev.7:9,10 je drugi primer da se ovaj govor o postojanju koristi o nekom tada još nerođenom.

Slično kao što govori o Jeremiji i prorocima kao da su postojali čak i prije stvaranja, zbog njihovog udela u Božijem planu, tako i o istinskim vernicima se govori kao da su postojali onda. Očito je da mi nismo onda postojali izuzev u Božijem umu. Bog "nas je spasio i pozvao svetim… po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjekovječnih" (2Tim.1:9). Bog "u (Hristu) nas sebi izabra prije postanka svijeta… nas predodredi… dobrohotnošću svoje volje" (Ef.1:4,5).

Cela ideja o pojedincima da su unapred znani Bogu od početka, i da su 'markirani' ('predestinirani') na spasenje, pokazuje da su oni postojali u Božijem umu od početka (Rim.8:27; 9:23).

U svemu ovome, ne iznenađuje da se o Hristu, kao osnovi Božije namere, treba govoriti kao da je postojao još od početka u Božijem umu i planu, iako fizički on to nije mogao. On je bio "zaklano Jaganjce od postanka svijeta" (Otk.13.8). Isus nije tada doslovno umro; on je bio "Božije Jagnje" žrtvovano 4000 godina kasnije na krstu (Jv.1:29; 1Kor.5:7). Slično kao što je Isus bio izabran još od početka (1Pet.1:20), tako su i vernici (Ef.1:4; ista grčka reč za "izabran" je upotrebljena u ovim stihovima). Naša poteškoća u reazumevanju svega ovoga je zbog toga što ne možemo lako zamisliti kako Bog deluje izvan pojma vremena. 'Vera' je sposobnost gledanja stvari s Božijeg gledišta, bez ograničavanja vremenom.