| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
PRIRUČNIK ZA PROUČAVANJE KOJI OTKRIVA RADOST I MIR ISTINSKOG HRIŠĆANSTVA
| Osvrt 30: Prekrštavanje Neki ljudi osećaju veliku uzdržljivost da se krste nakon onoga što su već imali i smatrali da je neka vrsta 'krštenja', ili obrezanja kao bebe, ili potpunim uranjanjem u drugoj crkvi. Međutim, prije krštenja mora postojati pokajanje i ispravno verovanje u istinsko jevanđelje (Dela 2:38; Mk.16:15,16). Krštenje jedino je krštenje ako su ove stvari uredu pre uranjanja u vodu. Mt.28:19,20 povezuje krštenje sa prvo slušanjem objašnjenja Hristovog učenja. Malo dete je nesposobno za pokajanje ili razumevanje jevanđelja ; u svakom slučaju, prskanje nije krštenje. Plivač koji skače u bazen, uranja u vodu ali to nije krštenje, jer se osoba ne odaziva svesno istinskom jevanđelju. Takođe je istina i sa onima koji su potopljeni dok veruju u lažnu doktrinu; oni su bili potopljeni ali ne i kršteni. Postoji samo "jedna vera" , tj. Jedna garnitura nauka koji sadrže istinsko jevanđelje, i stoga samo "jedno krštenje" – krštenje koje nastaje nakon verovanja u "jednu veru". "Jedno telo (tj. jednu istinsku crkvu) ... kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vera! Jedno (krštenje) Jedan Bog!" (Ef.4:4-6). Ne postoje dve nade, kao što se veruje kod onih koji kažu da nije važno verujemo li da će nam nagrada biti na nebu ili na zemlji . Ima samo "jedan Bog" – Isus stoga nije Bog. Sledi da ako, kad smo kršteni, nismo uspeli razumeti osnovnu doktrinu o Božijem Carstvu, Prirodu Boga i Isusa, itd., onda naše prvo krštenje nije bilo punovažno. Jovan krstitelj je potapao ljude, zovući ih na pokajanje, i učeći ih određenim stvarima o Isusu (Mk.1:4; Lk.1:77). Međutim, ovo nije bilo dovoljno. Dela 19:1-5 beleži da su neki koje je Jovan krstio trebali biti opet kršteni zbog njihovog nepotpunog shvatanja određenih nauka. Kao i one koje je Jovan krstio, možemo osećati da kod našeg prvog potapanja mi jesmo načinili originalno pokajanje i novi početak. Ovo može biti istina, ali ne odstranjuje potrebu primanja "jednog (istinskog) krštenja" koje može nastati tek nakon razumevanja svih elemenata "jedne vere".
|