ZAŠTO IMA TOLIKO MNOGO SEKTI?

Zašto ima toliko mnogo sekti u hrišćanstvu? Njihov broj rađa prezir kod nevernika i stvara tugu predanima. Kad su apostoli raširili Hristovo učenje, hrišćanstvo je počelo s jednom jedinom 'sledbom' za koju se govorilo 'da svuda nailazi na protivljanje' (Dela 28:22). Ako su nauci držani od njenih članova ostali isti kakvi su bili dani od prvih učitelja, postojala je bar mogućnost da je mogla i dalje nastaviti da bude jedna 'sekta'.

Ali pretpostavimo da su uvedeni novi nauci, stare reči su upotrebljene da odjenu nove ideje i jedna strana filozofija je ukombinovana s izvornim učenjem? Nije li jasno da će biti natezanja između novih i starih verovanja? Otvoriće se put za sve vrste idejnih kombinacija i izmišljanja novih teorija da se izglade protivrečne stvari. Kao rezultat, različite grupe će se sve više i više razilaziti dok se ne razdvoje u zasebne crkve u večnoj neslozi.Uopšteno i jednostavno rečeno, to je otprilike ono što se dogodilo hrišćanstvu. Promene su dolazile čak i u apostolskim danima, jer nalazimo Pavla gde se uporno protivi idejama koje bi učinile vaskrsenje iz mrtvih nepotrebnim (1.Korinćanima 15:12,20). Na kraju svog života, Pavle se još uvek borio s onima 'koji zastraniše od istine tvrdeći da je vaskrsenje već bilo' (2Tim.2:18).

Postojala je silna mogućnost, bez daljnjega, da je jedini nauk koji je mogao istisnuti vjerovanje u budućem vaskrsenju bio grčki nauk da je duša besmrtna i stoga joj ne treba nikakvo vaskrsenje iz groba. Pavla je to silno brinulo, jer učinci toga su bili kobni. 'Nekima (je) prevra(tilo) vjeru' a što se tiče budućnosti on je shvatio da će 'kao rak-rana...grizati'(2Timoteju2:17). U nekim od njegovih ranijih pisama Pavle je rekao da će doći do otpadanja i da je 'otajstvo bezakonja veš... na djelu' (2Solunjanima 2:3,7). On je rekao Efežanima: 'a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk' (Dela 20:30). U oba svoje poslanice Timoteju pisao je o vremenu kada će 'neki otpasti  od vjere' (1Tim.4:1) i kada 'neće podnositi zdrava nauka'... već će 'od istine... uho odvraćati, a bajkama se priklanjati'. Kako 'im godi ušima', on reče, oni 'će sebi po vlastitim požudama  nagomilavati učitelje' (2Tim.4:3-4).

Nije Pavle bio usamljen u tome. Petar je rekao, 'i među vama (će) biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja' (2Petrova 2:1). Jovanova pisma, pisana u njegovoj dubokoj starosti na kraju prvoga veka, bila su naveliko posvećena borbi učenju koje je već prevladavalo. Mnogi su 'lažni proroci (ili učitelji) izašli u svijet', rekao je (1Jovanova 4:1). 'Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici' (2Jovanova 7). Nučavao je vernike da iskušavaju one koji im dolaze kao učitelji (ili, njegovim vlastitim izrazom, da 'proveravaj(u) duhove'), a jedini uzor s kojim su se mogli iskušati bila je Reč koju je Bog već dao pomoću Svoga Svetog Duha - to jest, Pismo.

Čak i u danima apostola, kada su se mogli pozivati samo na pisanja kojih sad nazivamo Stari zavet, Jevreji u Bereji su bili nazvani 'plemenitiji' jer su 'danomice istraživali Pisma' da vide jesu li stvari koje su im govorili Pavle i Sila takve (Dela 17:11). I kad su u ranija vremena jevreji traili općiti s mrtvima, poput onih od današnjeg spiritizma, Isaija je pokazao k jedinom istinskom izvoru za istraživanje: 'ne treba li narod da pita Boga svojega?... Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore' (Isaija 8:19-20). Jer 'nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili' (2Petrova 1:21).

Otkako je nastala podele jer su ljudi počeli govoriti lažne stvari  "da bi odvukli učenike za sobom" (Dela 20:30), jedini put ka jedinstvu jest vraćanje "vjer(i) koja je jednom zauvijek predana svetima" (Juda 3).

Danas se čine veliki napori u postizanju jedinstva, između različitih crkvi i sekti sa potapanjem razlike, i dok takve napore mogu ishoditi u organizaciju zadovoljavujuća za čoveka, ona ne može biti prihvatljiva Bogu.  Jedino jedinstvo prihvatljivo Bogu je ono opisano od Pavla: "Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan  Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju (Efežanima 4:4-6).

Najveća potreba danas jest vraćanje ovoj jednoj veri, veri propovedanoj od Hrista i njegovih apostola. Cilj ne treba biti širenje puta već nalaženje uske staze. "Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze" (Matej 7:13,14 )

KAKVU NADU IMAŠ?

Možda ćeš imati poteškoće u izražavanju bilo kakve određene nade koju možeš imati oko budućnosti. Možda ne razmišljaš dovoljno često o njoj ili razgovaraš o tome sa prijateljima. Ipak određene poruke o budućnosti se mogu dobiti na biblijskim stranicama.

Možeš pomisliti da nije važno da li znaš o biblijskoj nadi ili ne, tako dugo dok pokušavaš slediti opšte prihvaćena pravila dobrog života. Ako je tako, činiš kobnu pogrešku. Nada izložena pred nama u Bibliji o budućem dobru snabdevenu od Boga je obznanjeno čoveku da prihvati s revnošću i iskrenošću. Bogu se ne može udovoljiti bezbrižnom ravnodušnošću o onome što je On obećao, niti će On udeliti Svoj dar budućeg života tamo gde ljudi nisu zainteresovani u Njegovu nameru.

Pomno razmotri slijedeće činjenice:-

1. Spasenje zavisi o našem prihvatanju i trajnom držanju nade propovedane od apostola:

"u nadi smo spašeni" (Rimljanima 8:24). Hristova "smo kuća mi AKO sačuvamo smjelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6). "Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja" (Kološanima 1:23). Jevanđelje je "snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje" (Rim.1:16).

2. Imamo samo jednu nadu izloženu u apostolskom učenju a ne nekoliko različitih ili oprečnih nada:

"pozvani (ste) na jednu nadu svog poziva' (Efežanima 4:4).

"nad(u) evanđelja" (Kološanima 1:23).

"iščekujući blaženu nadu" (Titu 2:13).

za koju "ste već čuli u Reči istine - evanđelju" (Kološanima 1:5).

"navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet" (Galaćanima 1:9).

3. Ta jedna nada je nada Izraela, ili nada utvrđena u izraelskom narodu, godinama prije nego se pojavio Hrist, s obećanjima danim ocima toga naroda:

"zbog nade Izraelove nosim (Pavle) ove verige" (Dela 28:20).

“Isus Hrist je došao "da ispuni obećanja dana ocima" (Rimljanima 15:8).

"njihov(a (Izraelaca) su)... obećanja" (Rimljanima 9:4).

"spasenje dolazi od izraelaca" (Jovan 4:22).

4. Ova nada predstavlja očekivanje određenih dobrih budućih stvari, nadu u moć Božijeg obećanja, Kojega poštujemo s verovanjem u Reči Njegove:

"vjera je... uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo" (Hebrejima 11:1).

"savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista" (1Petrova 1:13).

"jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo" (Heb.13:14).

"vjerom ojača (ni da damo) slavu Bogu, posve uvjeren(i) da on može učiniti što je obećao" (Rimljanima 4:20,21).

5. Uključuje nadu večnoga života i baštinjenje kraljevstva Božjeg:

"u nadi života večnoga što ga, prije vremena vekovečnih, obeća Bog,

On koji ne laže" (Titu 1:2).

"A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni" (1Jovanova 2:25).

"baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube" (Jakov 2:5).

"Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i

Spasitelja Isusa Krista" (2Petrova 1:11).

"Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo" (Matej 25:34).

6. Bez verovanja toga - srdačnog i radosnog verovanja - ne možemo biti spašeni:

"bez vjere (koja je uverenost u zbiljnosti koju ne vidimo - vidi stih 1)

nemoguće je omiljeti Bogu" (Hebrejima 11:6).

"Tko uzveruje... spasit će se" (Marko 16:16).

"I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se" (1Jovanova 3:3).

Mi moramo "sačuva(ti) smelost i ponos nade" (Hebrejima 3:6).

"Ta u nadi smo spašeni" (Rimljanima 8:24).

Da rezimiramo, mi možemo reći da je istinska nada "nada evanđelja". Jevanđelje koje je Hrist propovedao se ticalo kraljevstva kojeg će urediti na zemlji nakon svog obećanog povratka s neba. Oni koji se nadaju nagradi na nebu nakon smrti su potpuno zastranjeni od biblijskog nauka. Isus traži da verujemo i prihvatimo srcem istinsku nadu koju je propovedao. To, ponavljano nam se govori u Novom zavetu, je bilo jevanđelje (ili blagovest) Božjeg kraljevstva. Obećanje Novoga zaveta jest da oni koji su kršteni u tom jevanđelju će biti vaskrsnuti iz mrtvih po Gospodinovu povratku, zatim suđeni, i ako zaslužni, primit će dar večnoga života i baštiniti kraljevstvo koje će se urediti na ovoj zemlji. To će biti veliko ostvarenje Istinske Nade Jevanđelja.